Travel With Me

Kyoto – Sakura

Stara japanska prijestonica, grad koji se nalazi na oko 45 minuta od centra Osake je najljepše mjesto u potrazi za starim carskim Japanom.
Kinja Ki Ji / Zlatni paviljon /Golden pavilion

Kinka ku  Ji / Zlatni paviljon /Golden pavilion

Kako sam bio u Osaki kod svog domaćina Naboyuki Inoue, tako nijesam imao potrebu da se selim svakih nekoliko dana.
Zahvaljujuci fenomenalnoj japanskoj željeznici, iz stana u kome sam boravio do Kyoto central station mi je trebalo nešto manje od sat vremena. Zato je bilo suludo napuštati domaćina koji me je ugostio kao najrođenijeg svog i nosati se sa stvarima od jednog do drugog smještaja, iako sam četiri dana za redom dolazio u ovaj prelijepi grad.
Rikša

Vožna rikšom je nešto što se ne smije nikako propustiti dok ste u ovom gradu

Ne znam dali je za Kyoto dovoljno reci prelijep?
Toliko je lijep da sam na pojedinim mjestima pomislio da sam u samom raju ili na nekoj drugoj planeti.
Na samom izlasku iz voza je vidno obelježen znak Tourist Information.
Stao sam u redu i sacekao koji minut u prostoriji sa desetak šaltera i šalterskih radnika koji će vam najsrdačnije dati sve instrukcije šta posjetiti i kako najlakše sve vidjeti.
Stanica Kyoto

Stanica Kyoto

Mladi Japanac mi je dao mapu grada sa ucrtanim i obelježenim svim hramovima i znamenitostima koje treba posjetiti i sve to uz obavezno pitanje “koliko ostajete u Kyotu gospodine”?
U zavisnosti od vašeg odgovora, ljubazni domaćin će vam u roku od dva minuta ucrtati olovkom mjesta koja treba posjetiti za jedan, dva ili tri dana.
Uz tu mapu dobio sam još jednu za gradski prevoz na kojoj mi je obelježio sve linije i stanice na kojima ću izaci da posjetim određeno mjesto.
Na kraju, da bi prošli jeftino, ljubazno vam nudi dnevnu kartu za gradski prevoz koja košta 500 jena (oko 3,5 eura).
Dnevna karta za prevoz po Kyotu

Dnevna karta za prevoz po Kyotu

Na stotinjak metara ispred stanice je stajalište za gradski autobus, a stepenicama dolje, metro. Treba se dobro zagledati u mapu i vidjeti koji prevoz je brži i bolji. Ja sam se definitivno odlucio da ga poslušam i ušao u gradski autobus koji je bio tako uredan, kao da Je tog dana izašao sa fabričke trake, iako nije bilo tako. Toliko kulture u autobusu ne možete naći nigdje osim u Japanu, a sjedišta i pod su bili tako čisti kao da niko tu nije gazio niti sjedio tog dana.
Od svakog vozača sam bio šokiran.
Osim što je na svakoj stanici izgovorio ime stanice na japanskom jeziku, isto je činio i na engleskom ali samo na stanicama gdje su turističke atrakcije i hramovi. Ono što me totalno ‘dokrajčilo’ je da se vozač zahvaljuje svakom putniku pri izlasku iz autobusa sa Arigato Gozaimas. To čini uz osmjeh i blagonaklon jer se u japanu u gradskom prevozu ulazi na zadnja, a izlazi na prednja vrata kada se ujedno i provlaci karta za voznju.
Kyoto nije metropola kao Osaka, Nagoya ili Tokio. To se osjeća. Prilično ležeran grad i dom za preko 2000 istorijskih, vjerskih i kulturnih objekata od kojih su većim dijelom budistički hramovi i Shinto svetišta.
Fushimi Inari Shrine

Yasaka Shrine

Neki od njih su vrlo blizu centra grada, kao što su poznati Yasaka Shrine, koji se nalazi na samom kraju najčuvenije ulice u Kyotu, Gion Shio.
Yasaka Shirine je takođe poznat po  ljetnjem festivalu u Gion Matsuri, koji se slavi svakog jula i na njemu učestvuje na stotine posjetilaca.
Najposjećeniji je za vrijeme cvata trešnje krajem marta i početkom aprila. To je vrijeme Sakure. Baš tada sam posjetio najljepšu državu na planeti.
Mlade

Molitva u jednom od mnogobrojnih hramova

Yasaka Shirine se nalazi u samoj blizini Maruyama parka, jednog od naljepših parkova u gradu, a poznat je još i po visećim trešnjama (shidare sakura weeping chery). Glavni ulaz u park je kroz Yasaka Shrine, koje se nalazi na istočnom kraju Shijo ulice u Gion District-u.
Sakura

Sakura

Nevjerovatno koliko je lijepo svako stablo ovih trešanja. Toliko je vođeno računa o svakom stablu i svakoj grani da sam mogao satima gledati u drvored i ne nagledati se te ljepote.
Jedan od mnogobrojnih drvoreda Sakure na ulicama Kyota

Jedan od mnogobrojnih drvoreda Sakure na ulicama Kyota

Na svakih stotinak metara je moguće vidjeti tek vjenčane parove koji čekaju sakuru da bi sklopili brak i napravili nezaboravne fotografije u hramovima i ulicama Kyotoa preplavljenih sakurom.
Za vrijeme Sakure se u Kyotu sklopi najviše brakova

Za vrijeme Sakure se u Kyotu sklopi najviše brakova

Nakon Yasaka templa odlazim da posjetim Carsku palatu (Kyoto Imperial Palace)
Za razliku od Yasaka hrama, u Kyoto Imperial Palace, se može ući samo sa vodičem i samo uz obaveznu najavu, što i nije bilo u mom slučaju.
Imao sam veliku sreću sto je Kyoto Imperial Palace (carska palata) trebala biti otvorena besplatno deset dana za sve posjetioce Kyota i to u aprilu za vrijeme sakure i oktobru kada lišće na granama počne opadati.
Imperial Pallace

Imperial Pallace

Za tri dana boravka u Kyotu, Imperial palace je bilo jedino mjesto koje je svo vrijeme obezbjeđivala policija, a na samom ulazu je bila obavezna kontrola svakog posjetioca pojedinačno. Morao sam kao i svi ostali proći kroz skener i ostaviti sve stvari na čuvanje.
Kameru, telefon i novčanik sam mogao zadržati, a moja torba je bila brižljivo sačuvana sve do završetka posjete Kraljevske Palate i vraćena obavezno sa dvije ruke uz japanski blagonaklon i obavezno Arigato Gozaimas (hvala). Palata je bila rezidencija carske porodice Japana sve do 1868, kada se car preselio iz Kyota u Tokio. Sljedećeg dana prvo što sam posjetio je Kinkaku-ji – Hram zlatnog paviljona.
Kinka ku Temple - Golden Pavilon

Kinka ku ji  Temple – Golden Pavilion – Zlatni Paviljon

Prelijep budistički hram se nalazi na planini Hokuzan. Kada je izgrađen, 1397. godine bio je privatna kuća. Okružen je prelijepim ribnjakom Kyoko-chi i vrtom Kayushiki meyen.
Izgoreli i obnovljeni hram
Hram je potpuno izgorio 1951. godine ali je nakon toga ponovo sagrađen kao savršena kopija. Nakon posjete ovog prelijepog hrama odlazim na ručak. Japanci su i ovdje besprijekorno precizni, pa prije nego što narucčite bilo koje jelo imate za uzorak savršenu kopiju ručka napravljene od plastike.
Kopija je toliko vjerna originalu da sam se u više navrata čudio kako to uspiju da odrade.
Na samom ulazu u restoran se uvjek može vidjeti ono što se poruči

Na samom ulazu u restoran se uvjek može vidjeti ono što se poruči

U Japanu je hrana uvjek lijepo dekorisana tako da i oči uzivaju gledajuci ono sto vam stoji na stolu.
Nakon ručka odlazim u Nijo Castle.
Godine 1601. Tokugava Lejasu osnivač Tokugava šogunata je naredio svim dobrostojećim Japancima da se udruže i naprave hram.
Hram je odmah započet, a završen 1626. godine dok je još uvijek na vlasti bio Tokugava. Grom je 1750. godine pogodio centralni dio hrama i spalio ga do temelja. Hram je gradu dodijeljen 1939. godine, a godinu dana kasnije je i otvoren za javnost.
Nijo Castle

Nijo Castle

Sljedeći dan sam ostavio za uživanje po Gionu dok gejše koračaju trotoarom lupkajući tiho svojim klompama koje nose uz nošnju ma kakvo vrijeme da je napolju.
Japanka u tradicionalnoj nošnji

Japanka u tradicionalnoj nošnji

Za te klompe koriste i posebne čarape koje su namjeski napravljene samo za ovu vrstu obuće. Iznenadio sam se kada sam u par butika vidio da jedan ženski komplet može koštati i do deset hiljada eura. A cijena svakako zavisi od rada i materijala.
Klompe su obavezan dio nošnje

Klompe sa specijalnim čarapama su obavezan dio nošnje

Postoje modeli koji se mogu kupiti za stotinjak eura, ali japanke brižljivo biraju ručno rađene modele.

Na oko pola sata pješačenja od Giona uskim uličicama sa puno trgovina sa jedne i druge strane stižem do hrama Kiyomizu dera.
Najveća gužva je bila ispred hrama Kiyomizu dera

Najveća gužva je bila ispred hrama Kiyomizu dera

Kiyomizu dera je nezavisni budistički hram na istočnoj strani grada i nalazi se pod zaštitom UNESCO-a.
Hram je sagrađen 798. godine, a proširen je 1633. pod još jednom naredbom Shoguna Tokugava. Prvobitno je bio povezan sa Hoso sektom da bi tek 1965. godine pripao Kitahoso sekti.
Za ovako lijep hram, za koji treba izdvojiti najmanje tri sata za razgledanje, karta za posjetu košta simboličnih 500 yena.
Japanci toliko vode računa o posjeti hramu da nema toga ko bi zbog cijene izbjegao ulazak i posjetu bilo kog od njih.
Jos jedan jako interesantan detalj. A to je da je cijena za japance i strance potpuno ista što u drugim zemljama i nije slučaj.
Nakon četiri dana, odlazim i napuštam Kyoto, koji je po mom a i po mnogima jedan od najljepših, a uz to i najurednijih gradova na svijetu.
Please follow and like us:

23 thoughts on “Kyoto – Sakura

  1. lela cekovic

    Extra <hvala ti sto sa nama dijelis svoja putovanja i na ovaj nacin makar i na kratko nas upucujes u druge kulture<

  2. Misko i Amela Radulovic

    Hvala, super su slike Edine! Javi nam kada te put navede do Australije. Pozdrav iz Melbourne-a

  3. Mladen I.

    Fascinira me koliko samo stvari zapamtis, zapises i pretocis u nesto toliko citko, da sam citalac za trenutak osjeti da je tamo.
    Kakvi su ti budisticki hramovi unutra Edine?

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *