Amritsar – Punjab

 

Amritsar, grad na sjeverozapadu Indije, poznatiji kao duhovni centar Sikh religije, nalazi se u državi Punjab koja se sjeverozapadne strane Indije graniči sa Pakistanom i ima 1 200 000 stanovnika.

uobičajena gužva u saobracaju
vozači rikši su najzastupljeniji na ulicama

Relativno mlad grad za indijske pojmove osnovan u 16.vijeku kao prijestonica četvrtog Gurua Sikha Ram Dasa.
Grad leži na važnom istorijskom trgovačkom pravcu i spaja Pakistan sa istokom.
Amritsar je najsnaznije bio pogođen deobom Britanske Indije na Pakistan i Indiju kada su mnogi muslimani napustili ovaj grad i prešli u Pakistan.
Jedan od najtragičnijih momenata Indije,desio se baš u ovom gradu 13.aprila 1919.godine kada je engleski oficir Dyer naredio da se otvori vatra na narod okupljen u srcu grada dok su Sikhi obeljezavali praznik Vasakhi.
Ubijeno je preko 1000 nedužnih ljudi.

ZLATNI HRAM
U Amritsaru postoje dvije turističke atrakcije i obje su nezaobilazne.
Prva je Harimandir Sahib ili Zlatni Hram.

Zlatni Hram - Golden Temple Amritsar
Zlatni Hram – Harimandir Sahib Amritsar

Izgradnja hrama je započeta 1588. godine po naredbi Gurua Arjan Deva,a dovršen je 1604.godine.
Hram je izgrađen na mjestu na kojem je Guru Ram Das iskopao jezero koje je kasnije nazvano Amritsar,što znači “Bazen nektara besmrtnosti”

stanovnici Indije će se uvjek rado slikati sa strancem
stanovnici Indije će se uvjek rado slikati sa strancem

Prilikom posjete se obavezno moraju postovati pravila ,a to su skidanje obuće i prolazak kroz manji bazen sa čistom vodom u kome je obavezno pranje nogu i pokrivanje glave kapom li šalom.

mlada indijka ispred ulaza u hram
mlada indijka ispred ulaza u hram

Zlatom je pokriven početkom 19.vijeka po naredbi Mahanradže Ranjit Singa.

Zlatni hram - Amritsar
Stotinu hiljada posjetilaca dnevno, tiho i u savršenom redu prođe kroz hram

 

Nakon obilaska Zlatnog Hrama svratio sam na ručak gdje se svakih desetak minuta smjenjuje po par stotina vjernika i posjetilaca iz raznih krajeva Indije i svijeta. Tog dana sam bio jedan od gostiju i moram vam priznati da u svom životu nisam pojeo bolji i ukusniji sutlijaš.

Zlatni Hram je glavni Sikha Hram i privlači oko 100 000 posjetilaca dnevno,a besplatno nahrani između 50-60 hiljada bez obzira na vjeru i boju kože ali ako neko želi da donira novac za održavanje hrama i kupovinu hrane to može učiniti na izlasku iz prostorije.

ručak u Amritsaru
ručak u Amritsaru

I sve funkcioniše besprekorno. Od uzimanja pribora do djeljenja hrane pa sve do spremanja i pranja istog. I tako sve u krugu svakog dana.
Bio sam oduševljen kako sve ovo funkcioniše.
Pošto sam bio jedan od rijetkih stranaca koji je svratio da jede, primjetio sam da im je bilo jako drago sto sam srdačno prihvatio njihov poziv i śeo među njima.

Wagah
Nakon Zlatnog Hrama,put me vodi na granični prelaz između Indije i Pakistana u mjestu Wagah, 35 kilometara udaljenom od Amritsara.
Svakog dana ovaj granični prelaz ugosti mnoge Indijce i znatiželjne turiste.
A tamo? Pravi spektakl kao na nekoj sportskoj predstavi. Pune tribine u kojima su odvojeni muškarci od žena i djevojaka,a specijalna VIP tribina je namijenjena za strance i počasne goste.

Prišao mi je jedan dječak koji je uzeo četkicu i tempere i na mom licu nacrtao dvije indijske zastave.

Wagah border. Dječak koji je na mom licu iscrtao zastave Indije
Wagah border. Dječak koji je na mom licu iscrtao zastave Indije

Bio sam toliko uzbuđen,kao da sam dio njih. Tako je dobro napravljen scenario i atmosfera sa jedne i druge strane da u horu svi glasno pjevaju patriotske pjesme dok omladina ispred tribina igra

Wakah, sa indijskim graničarom
Wagah border, sa indijskim vojnikom


Nisam mogao ni slutiti da tako nešto postoji.
Svečano organizovana koreografija smjene straže sa obije strane.
Dok dostojanstveni vojnici ponosno obavljaju svoj posao koji liči na pravu vojnu paradu,sa obje strane se iz publike glasno skandira “Hindustan!”,”Pakistan!”
Toliko je glasno publika navijala i vikala da sam na samo pedesetak metara jedva čuo pakistance koji to isto čine, a kasnije sam dobio informacije da se isto dešava i na drugoj strani, tačnije da ni oni od vike i navijanja ne čuju skandiranje i muziku sa indijske strane.

Smjena straže traje pola sata,a vojnici su identično obučeni u istim uniformama,samo je razlika u boji.

Indijski vojnik ispred kapije prije smjene straže
Indijski vojnik ispred kapije prije smjene straže

Indijski vojnici nose svijetlo braon uniformu,a Pakistanski vojnici crnu.
Iste neobično lijepe kape, iste čizme i oružje, potpuno ista koreografija sa suprotne strane, otvaranje metalnih kapija sa jedne i sa druge strane, spuštanje i dizanje nacionalnih zastava.

Wagah,početak ceremonije
Wagah,početak ceremonije

Sve je funkcionisalo besprekorno i u svom životu nisam vidio ljepšu i spektakularniju polusatnu smjenu straže.

Nakon ove predstave,vraćam se u grad kako bih stigao na autobus za Rikishesh sa kojim ću se klackati najmanje 12 sati

One Comment

  1. Bravo!

Leave a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *