
Shiraz je glavni grad iranske provincije Fars, koja je pravo blago persijske kulture i
nezaobilazna destinacija za sve koji kroče na tlo Irana. Neki ga nazivaju “grad
cvijeća”, jer se na svakom koraku mogu vidjeti prelijepi parkovi i bašte prepune
različitog cvijeća u kojima preovladavaju ruže svih boja. Ima 1,5 milion
stanovnika, ali se ne stiče utisak da se nalazite u milionskom gradu, jer velikih
gužvi nema dok se krećete njegovim ulicama. U Shiraz sam stigao ranim jutarnjim
letom iz Isfahana. Let je trajao 80 minuta, a na izlasku iz aerodromske zgrade je
bilo na stotine taksista koji nude prevoz i hotelski smještaj. U Iranu, za razliku od
mnogih država, veoma je teško rezervisati hotel jer je nemoguće platiti Master,
Visa ili American Express karticom. Ovdje funkcionišu samo kartice izdate u
Iranu.

Uzimam taksi i kažem mu da me vozi do Vakil Bazara, a tamo ću se nekako snaći.
I bio sam u pravu, bilo je hotela na svakom koraku, tako da je izbor bio veoma lak.
Nakon što sam se smjestio, izlazim u grad kako bih počeo obilaziti znamenitosti. U
samom centru je sve blizu, sve se može obići pješke. Da bi se posjetila svaka
kulturno-istorijska znamenitost potrebna su dva do tri dana, u zavisnosti od tempa
obilaska. Prva kulturno-istorijska znamenitost koju sam posjetio je bila tvrđava
Arg of Karim Khan. Ovdje sam kupio kombinovanu kartu za tvrđavu, Pars muzej i
Vakil Bath. Za obilazak ove tri znamenitosti dovoljna su tri sata jer se nalaze u
krugu od 300 metara.

Tvrđava je renovirana sa unutrašnje i spoljne strane, a jedan dio utvrđenja u kome se nalazi puškarnica je vidno potonuo u zemlju i izgledanakrivljen poput čuvenog tornja u Pizi. Iako je puškarnica prilično potonula, asamim tim se i razdvojila od utvrđenja, pukotine su sanirane identičnim žutimopekama, tako da izgleda kao da je namjerno sagrađena ukrivo i najveća je
atrakcija za turiste koji žele neobičnu fotografiju. U unutrašnjem centralnom dijelu utvrđenja je prelijepa fontana, a oko nje zasadi pomorandži i cvijeća.

Restauracija tvrđave je još u toku, ali to ni najmanje ne smeta kako bi se uživalo u obilasku.
Muzej Pars je takođe okružen fontanom i visokim stablima pomorandži. Ukoliko
ne želite odmarati u prelijepoj bašti, za obilazak muzeja je dovoljno dvadesetak
minuta, odakle vas put vodi prema Vakil hamamu.

U njemu je voštanim figurama slikovito napravljena retrospektiva korištenja hamama i bilo je pravo zadovoljstvo provesti ovdje jedan sat, koliko je dovoljno da se obiđu sve prostorije bez imalo žurbe.

Tik uz Vakil hamam nalaze se i čuvena Vakil džamija i Vakil bazar. Vakil
džamija je sagrađena u tipičnom persijskom stilu, sa velikim centralnim ivanom,
najvećom otvorenom prostorijom za obavljanje namaza. Vakil džamiju najviše
ukrašava čuvena persijska keramika u kombinaciji 12 boja, gdje najviše
preovladava tamnoplava.

Od začina do čuvenih persijskih ćilima
Vakil bazar je posebna priča, a ponuda je, kao u mnogim islamskim državama,
toliko velika da jednostavno ne znate šta kupiti. Od raznih jeftinih začina i čajeva,
gdje za desetak eura možete kupiti spektar različitih začina i čajeva, do čuvenog
iranskog šafrana koji se prodaje u gramima jer je cijena od 11.000 do čak 35.000
američkih dolara za kilogram. Zbog toga su najpopularnija premium pakovanja od
0.5 do 4 grama. Osim začina, najviše pažnje privlače čuveni persijski tepisi i ćilimi
iz Tabriza i Koma.

Dobar ručno rađeni svileni tepih može stajati i do 30.000 dolara, dok su mašinski puno jeftiniji, a cijena varira od veličine i dizajna.

Što se ćilima tiče, cijene variraju od 50 do 1000 dolara, u zavisnosti od kvaliteta,
kvadrature, dizajna i načina izrade. Najskuplji su sitno rađeni sa velikim brojem
detalja. Svi tepisi i ćilimi moraju biti istkani tako da se sve strane podudaraju, i
svaki detalj mora biti identičan onome sa suprotne strane. Popularne su i
umjetničke slike manjih formata izrađene na kosti kamile. Podloga za sliku se
pravi tako što se kamilja kost samelje u prah, a posebnom tehnikom i hemijskim
sredstvima ponovo se vraća u stanje kosti, ali u pravougaonom obliku i već
spremnom za slikanje. Najpopularnije su slike sa motivima džamija, medresa,
pustinjskih karavana te nezaobilaznog persijskog poete i filozofa Rumija. Cijena
jednog ovakvog umjetničkog djela varira između 50 i 200 eura, a okviri i paspatu
su unikatni te slikama daju posebnu ljepotu i dodatnu vrijednost. Ne preporučujem
kupovinu slike bez originalnog okvira, jer je isti ili sličan nemoguće naći bilo gdje
osim u Iranu.

Nedaleko od centra grada nalazi se Mauzolej čuvenog persijskogpjesnika Muhameda Šemsudina Hafiza koji je rođen u Shirazu. Još kao dječak
naučio je Kur’an napamet, slušajući svoga oca dok je učio Kur’an, i tako je dobio
pseudonim Hafiz Shirazi koji je koristio do kraja života. Znao je napamet i sva
djela Mevlane Rumija. Bio je velika inspiracija mnogim evropskim piscima, a
posebno njemačkom filozofu, piscu i pjesniku Geteu.

Grad cvijeća

Kako je Shiraz poznat kao grad cvijeća, u njemu se nalazi nekoliko prelijepih
parkova i bašti koje su nezaobilazne za sve koji dođu u ovaj grad. Nastavljam ka
čuvenoj bašti Eram (Baq e Eram), koja je od 2011. od zaštitom Unesco-a. Bašta se
prostire na 12,7 hektara, a u njoj su zasađene biljke iz mnogih zemalja svijeta. U
centralnom dijelu su fontana i prelijepa kuća Kavama izgrađena u tradicionalnom
persijskom stilu. Ovdje se lokalni mještani sakupljaju kako bi pobjegli od visokih
temperatura u gradu, jer su u Eramu temperature niže za desetak stepeni. Nakon
Eram bašte, odlazim do Qur’an Gate, da bih ovaj dan završio posjetom Zinat ol
Molk kuće. To je mjesto gdje se možete lijepo odmoriti nakon cjelodnevnog
razgledanja grada, popiti čaj ili kafu sa šafranom te uživati u prelijepom ambijentu
i arhitekturi.


Dan završavam odlaskom u restoran Joulep, na trgu ispred džamije
Vakil. U ponudi je samo lokalna kuhinja, izvanredni domaći kolači i torte, te još
bolja limunada sa aromom šafrana, dok na kraju možete izabrati jednu od 12 vrsta
kafa, među kojima je najpopularnija sa šafranom. Može se poručiti prava turska
kafa koja se kuva na vrelom sitnom pijesku, što joj daje poseban ukus i aromu.
Sjutra planiram obići čuvenu medresu Khan, Ali Ibn Hamzeh Holy Shrine, Shah-e-Cheragh Shrine, te čuvenu i meni najljepšu Nasir Al Mulk džamiju,
koja je narodu poznatija kao Pink džamija, a koju treba posjetiti među prvima.


Zašto baš ona prva? Zato što između 8, 30 i 9,30 u prostorije džamije kroz vitraž
prodiru sunčevi zraci koji daju nevjetovatan efekat u unutrašnjosti, a najviše se
prelivaju pink, crvena i plava jer su stakla na prozorima baš u tim bojama. Samo se
u ovih sat vremena može uživati u ovom nevjerovatnom koloritu, dok je u ostatku
dana nemoguće vidjeti ovaj efekat.

Posebne procedure i besplatne usluge
Nakon Nasir Al Mulk džamije odlazim u medresu e-Khana koja je udaljena samo
350 metara od džamije. U središtu medrese je prelijepi bazen oko koga suposađene gorke pomorandže kojih ima u cijelom Shirazu.

Nakon medrese odlazim u čuvenu Shah-e-Cheragh Holy Shrine. Ulazi se uz posebne procedure, a kameru je nemoguće unijeti bez posebne dozvole. Ista je procedura u još dva vjerska objekta
u Iranu, a to su Ali Riza Holy Shrine u Mashhadu (Mašad) te Fatima Masumeh
Shrine u Qomu (Kom).

Žene preko hidžaba obavezno moraju obući čador, dok
muškarci moraju biti pristojno obučeni.


Na samom ulasku će vas radnici obezbjeđenja pitati odakle dolazite, kako bi pozvali ovlašćenog vodiča koji će vam
u obilasku kompleksa pokazati i objasniti sve vezano za sam kompleks. Vodiči
pojedinačno govore mnoge svjetske jezike, tako da je tu uvijek neko ko osim farsi
jezika govori i japanski, ruski, arapski, kineski, engleski, turski, njemački, španski
ili italijanski jezik.

Za razliku od mnogih zemalja svijeta, ovdje vodiči lokalci
posao obavljaju iz ljubavi prema gradu i državi, te se za njihove usluge ne daje
novac niti ga uzimaju ukoliko bi im ponudili. Kako sam se s ovim susrijetao u
Mashadu i Qomu, iz razgovora sa njima sam zaključio da su svi visoko obrazovani,
najviše je ljekara, advokata, profesora na univerzitetima te prosvjetnih radnika u
srednjim i osnovnim školama. Sve funkcioniše besprijekorno i muškarce vodi
muški vodič, dok je za djevojke i žene obavezan ženski vodič. U objekte nije
dozvoljen ulazak u obući, koja se može ostaviti na čuvanje na svakom ulazu ili
nositi u kesi ili torbi. Ukoliko pri sebi imate kameru ili neke od stvari koje su
zabranjene, možete ih ostaviti na čuvanje i podići prilikom izlaska. Želim da
napomenem da se ništa od ovoga ne plaća i da je nemoguće bilo kome dati novac
za uslugu koju je obavio.

Danas sam imao veliku sreću jer sam u Nasir Al Mulk
džamiji upoznao Sayyed Hamed Hakima, koji je iz Isfahana a u Shirazu radi kao
imam. Mlad je, sposoban i veoma komunikativan. Sa njim sam proveo oko šest
sati, te mi je osim Nasir Al Mulk džamije, Shah-e-Cheragh Holy Shrine pokazao
još i Ali Ibn Hamzeh Holy Shrine, gdje me je na kraju našeg razgledanja ugostio
iranskim kolačima i čajem. Sayyed Hamed Hakim je samo jedan od mnogobrojnih
Iranaca koji će učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi vam uljepšali boravak u
ovoj predivnoj zemlji, kolijevci svjetske civilizacije.
Sjajna priča o Shiraz-city of love…
Edin piše tako zanimljivo i jednostavno, priča priče iskreno i srcem i zato one imaju i posebnu energiju…
Čitajući ovu priču zaista sam poželjela poći u Shiraz i svojim očima vidjeti tu staru civilizaciju, čudesno oslikane džamije i probati gorke pomorandže.
Bravo Edine i srećno u nove pohode:)
Hvala Žana, a prije nego kreneš u prelijepi Iran, dobićeš od mene još korisnih informacija
odusevljavaju me i fasciniraju putopisi jos od doba Zuke Dzumhura. Edinovi putopisi imaju neku energiju i dusu da covjeka ponesu i potaknu na razmisljanje te priblize taj nama daleki, famozni svijet. Slike su fantasticne a posto pratim i na Instagramu, live video-zapisi takodjer. Sretna i zahvalna za mogucnost „saputnistva“. Sretna Hodoljublja!
Puno ti hvala
Zavidim ti!!!