Kada se spomene Bali, prva misao je rajsko ostrvo, prelijepe plaže, surfovanje po talasima ronjenje po starim ratnim brodovima i srdačna dobrodošlica balinežana.
BANGKOK
Dok sam boravio na Tajlandu, iako prethodno nijesam imao namjeru posjetiti Bali, tokom ručka u jednom restoranu u Bankoku, pod ruku mi je došao neki turistički časopis u kome sam vidio slike prelijepih hramova sa Balija.
Odmah sam znao da ću otići da ih vidim. Nisam oklijevao ni trenutka.
Nakon ručka sam se uputio u prvu lokalnu agenciju da se raspitam da li mi po kratkoj proceduri oni mogu izvaditi vizu. Bili su jako ljubazni, (što je i odlika Tajlanđana).
Tražili su moj pasoš, dvije slike i 50 eura, a u mom pasošu je za 48 sati bila Viza za Indoneziju.
Bez oklijevanja i previše razmišljanja, nakon što sam preuzeo pasoš u istoj agenciji sam kupio avionsku kartu, otišao do hotela u kom sam bio smješten da bih pokupio svoje stvari, uzeo taksi i pravo se zaputio na aerodrom Suvaranbumi, odakle sam imao let za Denpasar.
Na samom aerodromu u Bankoku sam imao malo neprijatnosti zato što nisam imao povratnu kartu i trebalo mi je punih sat vremena da im objasnim da ću iz Indonezije letjeti za Singapur.
U principu i ne kupujem povratnu kartu, jer na svojim putovanjima nikada ne znam gdje i koliko ću se zadržati.
Svjestan sam da mi to ponekad može prestavljati problem ali sam se na svojim putovanjima dobro izvještio i uvjek imam ubjedljiv razlog zašto nisam kupio povratnu kartu.
Let od Bankoka do Denpasara je trajao četiri sata, i na samom ulasku u Indoneziju nije bilo dužeg zadržavanja.
U avionu su svi putnici dobili formular za ulazak u zemlju na kome je trebalo ispuniti podatke iz pasoša,vize i smještaja, dok je sa druge strane formulara crvenim slovima vidno istaknuto “Death Penalty for Drug and Traffickers”
DENPASAR -KUTA
Nakon obavljene pasoške kontrole, odlučio sam uzeti neko vozilo u najam. Začuđujuće jeftino. Za deset dana boravka, platio sam 160 američkih dolara za automobil srednje klase. Učinio sam pravu stvar, jer bih bez automobila bio kao bez nogu.
Ostrvo je jako malo i može se sa jednog na drugi kraj ostrva stići za otprilike tri sata, ali to nije bila moja namjera.
Planirao sam da svakog dana nakon doručka posjetim neko mjesto gdje bih proveo čitav dan.
Odlučio sam da se smjestim u Kuti, jer je udaljena od aerodroma samo dvadesetak minuta.
Kuta je prelijep grad, pun života i energije. To je grad koji je tokom cijele godine pun turista iz cijelog svijeta, a ponajviše iz Australije.
U samom centru grada su mnogobrojni hoteli i za pedesetak dolara se može naći jako dobar smještaj ali se i za 15-20 dolara može takođe naći odličan smještaj u manjim hotelima.
Kada sam našao dobar smještaj sa parkingom za automobil, što je u Kuti veliki problem, odlazim u noćni život.
Grad je prepun turista, a lokalci vam na svakom uglu nude djevojke, balinežansku masažu ili ‘ticket for moon’ – što je zapravo droga, koju ukoliko odlučite da kupite sebi potpisujete smrtnu kaznu, naravno ukoliko vas policija uhvati u tom djelu.
Iako je za ovo djelo propisana smrtna kazna, imao sam utisak da je na Baliju policija na sve ovo gleda zatvorenih očiju.
Dileri su toliko naporni i dosadni da mi je u jednom momentu malo falilo da se posvađam sa jednim od njih.
Izuzimajući ovu mračnu stranu grada, Kuta je prelijepo mjesto. Drugačija kultura i gistoljubivi Hindusi kojih ovdje ima najviše ostavljaju na turiste izvanredan utisak.
Gužve u saobraćaju su užasno velike zbog velikog broja motora.
Računa se da na samom ostrvu ima preko milion motorcikla, što je ujedno najjeftinije i najbolje prevozno sredstvo na ovako malom ostrvu.
Ostrvo je duplo manje od Crne Gore, pa zamislite kako bi izgledali naši drumovi sa dva miliona motora. Koji bi to bio haos?
Njihovo snalaženje na motorima je nevjerovatno. Kada sam ugledao da na motoru dva drugara šlepaju dvoje kolica, nisam mogao vjerovati da voze 70 km na sat sve dok nisam bio pored njih i ugledao na svoj kilometar sat.
Na samo pet minuta prije nego što sam sreo ovaj motor, padala kiša nekih desetak minuta, a asfalt je bio jako klizav što je i uobičajeno za prvu kišu.
Na jednom motoru se osim vozača često može vidjeti i do sedam saputnika.
Uglavnom su to porodice, muž žena i djeca.
U Kuti sam boravio još dva dana, a za to vrijeme sam napravio plan šta sve posjetiti i kojim redom početi.
TANAH LOT
Odlučio sam prvo da vidim hram Tanah Lot koji je udaljen na samo sat vremena od Kute, a ujedno je najpopularniji i najposjecćeniji Hindu hram na Baliju.
Hram je izgrađen na velikoj stijeni.
U toku dana, sve do zalaska sunca izgleda kao poluostrvo i najviše me podsjetilo na Sveti Stefan, a kada Zlatno Sunce počinje da tone u Indijski okean, tada plima nadolazi i za pola sata hram je opkoljen vodom.
Tanah Lot Hram je izgrađen u XV vijeku, a predlog za izgradnju hrama je dao svještenik Nirartha, koji je noć ranije prespavao na stijeni u prelijepom okruženju, a u ranu zoru su mu lokalni ribari donijeli darove i hranu. Nirartha je, osjetivši da je prenoćio na svetom mjestu, zamolio ribare da na ovoj stijeni sagrade hram. Danas se na tom mjestu, svakodnevno skupljaju na stotine, a ponekad i na hiljade turista da bi prisustvovali veličanstvenom zalasku sunca i pretvaranja malog poluostrva u još manje ostrvo. Mladenci na Bali-ju nakon vjenčanja obavezno posjete hram Tanah Lot.
UBUD – UMJETNIČKA KOLONIJA
Uveče se vraćem ponovo u Kutu, a sjutra se spremam za posjetu najljepšem mjestu na Baliju, gradu Ubud, koji ima tridesetak hiljada stavnovnika i koji je kulturno središte i umjetnička kolonija.
Ovdje se izuzetno povoljno mogu kupiti umjetničke slike, prelijepe figure od tikovine, razni suveniri i domaći mirišljavi sapuni u raznim bojama i mirisima svekolikog tropskog bilja i cvjetova.
Cjenkanje je sastavni dio njihove ulične trgovine. Budite sigurni da će vas na tezgama lako prepoznati kao turistu i da će pokušati da vam naplate neuporedivo više nego što ta roba zaista vrijedi. Ali, ako ste imalo vješt pregovarač, brzo ćete stvari dovesti u razumne okvire. Naravno, u luksuznim radnjama nema ni govora o pogađanju niti spuštanju cijena.
Osim velike pijace na kojoj se izlažu razni umjetnički eksponati, grad je veoma uredan i pravi je odmor za dušu.
Uz sami grad je izvanredna šuma prepuna majmuna, ali sam ja uvijek na distanci sa njima jer su puni iznenađenja. Nikada ne znate kada vam može neki od njih skočiti na glavu ili eventualno pokušati oteti torbu ili kameru, ali ukoliko imate uz sebe koju bananu ili neki kolač, rado će se bar na kratko sprijateljiti sa vama.
AMED – MALO RIBARSKO SELO NA SJEVERU OSTRVA
Moja sljedeća destinacija je bila Amed. Malo ribarsko selo na sjeveru ostrva, u kome se nalazi plaža sa crnim pijeskom koji je nastao od lave iz nekada aktivnih vulkana. Tako nešto sam prvi put vidio! Bilo mi je jako naporno za oči prva dva-tri sata. Potom je bilo sve ljepše i prijatnije dok sam sa druge strane gledao prelijepa zelena pirinčana polja koja su tako lijepo obrađena da oči i duša odmaraju gledajući u njih. Pirinčana polja se tako obrađuju i održavaju da se izvorska voda sliva sa gornje livade na donju livadu, jer polja moraju biti stalno potopljena sve dok ne sazri riža. Pirinčana polja su svuda unaokolo i predstavljaju najlepše prizore na Ostrvu. Turisti s fotoaparatom im ne mogu odoljeti, mada je za ovako lijepe prizore bitno vrijeme kada posjetiti Bali.
U februaru i martu pirinčana polja najljepše izgledaju, dok ostalih mjeseci prizor nije ni nalik ovome.
Kako sam bio dva puta, jednom u novembru, drugi put u februaru, samo ostrvo je izgledalo potpuno drugačije. Od januara do aprila izgleda znatno ljepše samo zbog pirinčanih polja.
U Amedu sam još iz Kute telefonom zakazao ronjenje i obilazak potonulih USS liberty ratnih brodova.
Do 2007. godine Amed je bio potpuno nepristupačan i siromašan, ali je za kratko vrijeme napredovao.
Sjutradan ujutro, dok sam vozio nazad prema jugu ostrva, uz put sam sretao balinežane kako se goli kupaju u obližnjim rijekama, pa čak i u najobičnijim kanalima. Njih su mještani napravili da bi iskoristili potencijale rijeka kojih ovdje ima na svakom koraku. Kanali su tako prokopani da voda prolazi ispred svake kuće, a koristi se za pranje veša, suđa, automobila i kupanje.
Naletio sam na nevjerovatne situacije, da se u stotinjak metara u istoj vodi pere tepih, suđe, a kako potok nastavlja svojim putem, već na nekih pedesetak metara u istoj (prljavoj) vodi zatičem mlade momke kako se sasvim nagi kupaju naočigled prolaznika.
Bio sam u čudu i pomislio da će se možda sakriti, ali za njih je sve to bilo sasvim normalno.
Nedaleko odatle, ponovo sam sreo grupu muškaraca koji su se goli kupali, ovaj put u bistroj i hladnoj rijeci. Nijesam mogao da odolim i pridružio sam im se,mada sam na sebi zadržao svoj šorts što njima nije nimalo zasmetalo.
Pokazali su da su vrlo druželjubivi jer su se odmah upustili u ćaskanje samnom.
ULUN DANU BERATAN
Nakon kupanja, nastavljam dalje i već nakon sat vremena stižem u Ulun Danu Beratan, glavni Hram vode na Baliju.
Nazvan je tako, zato što se sa ovog mjesta izliva sva voda po cijeloj regiji i neiscrpan je izvor pitke vode. Hram je sagrađen 1663 godine, a svake godine se na ovom mjestu održava festival vode. Jezero Bratan je još i poznato kao jezero svete planine zbog plodne zemlje na ovom području, a nalazi se na 1200 metara nadmorske visine.
Djevojkama sa ovih prostora je teško odgonetnuti godine, odnosno izgledaju mlađe nego što to jeste.
NUSA DUA REZORTI
Napuštam Ulan Danu Beratan i odlazim u resort Nusa Dua.
Hoteli na Baliju kao da se takmiče koji će od njih da bude ljepši i luksuzniji. Zajedničko im je da su ogromni, da su na samoj plaži, kao i to da imaju i po nekoliko bazena. Veliki bazeni su prijeko potrebni jer se more svakog dana povlači i do stotinjak metara, tako da od 10 sati ujutru pa do 4-5 sati popodne kupanje uopšte nije prijatno ni interesantno, ali je zato u hotelskim bazenima pravo uživanje.
Turistima se poklanja velika pažnja, pa pored ručka serviranog na bazenu, možete uživati i u masažama, koje su gotovo zaštitni znak ove destinacije. Masažu koja će vas preporoditi možete dobiti po cijeni od 5 do 10 dolara za sat, a cijena boravka po danu u Nusa Dui staje od 100 do 120 dolara po osobi.
I vrijedi svako cent, jer je usluga na najvišem nivou.
Vozeći se po ostrvu, svakog dana sam imao priliku da vidim nešto novo. Tako sam na putu prema Sanuru sreo povorku ljudi koja uz muziku i poseban hindu ritual iz svog doma ispraćala mladu ženu koja je dan ranije umrla.
Za mene je to bilo pravo čudo.
Zašto se vesele, a jedan mladi život je izgubljen?
Od mještanina sam dobio odgovor da su sretni zbog njene prerane smrti, jer će u sljedećem životu biti mnogo uzvišenije stvorenje. Zadržao sam se 2-3 sata da ispratim ritual sve dok je nisu poveli na lomaču da je spale.
Suprotnost luksuznim hotelima – improvizovani restorani
U ribarskim mjestima sam imao prilike kupiti tunu od 5 kilograma za samo 5 dolara, a mještani koji drže jeftine restorane, koji više liče na čerge, će vam rado očistiti i spremiti ribu gratis, samo ukoliko ste voljni da u njegovoj kafani popijete bilo šta i naručite neku salatu.
Bali je poznat i po proizvodnji namještaja od drveta, koje je po pravilu ručni rad i unikatno, kvalitetno i jeftino.
Ukoliko je neko zainteresovan za bilo kakvu trgovinu, balinežani su spremni izaći u susret i poslati vam kontejnerom sve komade na željenu adresu.
Zbog specifičnog načina odmora, vrijeme na Baliju prolazi veoma sporo. Dvije nedjelje su više nego dovoljne da upoznate ostrvo. Između cjelodnevnih ekskurzija, ostaće vam vremena da uživate u ljepoti tropskog mora, surfovanju i izležavanju na predivnim pješčanim plažama.
Ovo so od Edina ocekuje….predivna reportaza….
Pa ti si car medju carevima, slusati te i gledati je raj za dusu. Bravoo i nek te samo gospod , alah cuva!!
Hvala Veliborka
Sjajno.
Hvala Miro. Možda se vidimo za desetak dana.
top!
Topać 😉
Genijalno!
Hvala Cici 🙂
Dragi Edine toliko si ptedivno opisao svaki detalj tako da sam na trenutak imala osecaj prisustva na Baliju…
Draga Marija, puno ti hvala. Nadam se da se vidimo kada dođem u NYC.
Ti bas znas da ostavis bez daha…
Tekst je fenomenala, toliko da citajuci mogu da i “putujem” …
Hvala na divnom tekstu!
Preeedivno iskustvo, prosto mami da se pođe tamo. : )) Što od Edina i nije iznenađujuće. ; )))
Hvala Jale
Divne slike i reportaza Edine! Samo 7 satin leta do Melbourne-a, kud i kamo blize nego Podgorica. Edine, ako te put navede u Novu Kaledoniju, potrazi nasa dva zemljaka, Momu Knezevica i Dauta Djurovica! Pozdrav, Misko I Amela
Miško, javljam se pod obavezno. Pozdrav
sjajno Dingospo
Hvala puno dinGospo
Gospodin Edin delivers ….again !! Bravo , I love everything you do but I don't think I would do it ! You Are a better man than me ! Hey kad dodjem na Ljeto .., pivo od mene … Naravno posle posta !
Pozdrav iz NYCja !!!
Thank you my dear friend, a pivo ima da bude hladno kao zmija ))
Odlicno !
Çok teşekkür Ceco
Na trenutak pomislih da sam tamo…
hvala Mejo ))
hvala Kristina
Wow very impressive beautiful places-next time I love to travel with you
Thank you Sabrina. Maybe next year in Central or South America
Odlicno docarano putovanje !-)
Ja da sam musko bila bih TI
P.S- Snasla sam se da “čujem” priče ipak svaku noć po jedna za laku noć.
Bice još novih priča Jovana 🙂