Kisoro, mali gradic na samom jugozapadu Ugande, na samo 5 km od Demokratske Republike Kongo i 7 km od Ruande.
U Ugandi su njeni stanovnici inače gostoljubivi i ljubazni gdje god da ih sretnete, ali u malenom Kisoru su bez ikakvog pretjerivanja, najljubazniji.
Neće vas niko prijeko pogledati niti vas hvatati za rukav da mu date nesto sitno lokalnog novca kako to inače zna biti u mnogim afričkim gradovima.
Ovdje su svi ljubazni i nasmejani, a djeca tako kulturna i vaspitana da ce vas uvjek pozvati da svratite ako prolazite ispred njihove kuće dok se napolju igraju.

GORILE
Za turiste iz cijelog svijeta, Kisoro je najviše popularan zbog toga što su samo u šumama na tromeđi Ugande,DR Konga i Ruande, opstale Gorile.
Nema ih niti u jednom nacionalnom parku na svijetu, osim u pojedinim zološkim vrtovima.

Kisoro - Gorila treking
Kisoro – Gorila treking

Taksa za ulazak u nacinalni park košta 490 USD za samo dva sata boravka.
Jako je skupo ali i pored toga , ovdje dođe veliki broj turista, pogotovo iz UK, Australije i Novog Zelanda.

Imao sam dilemu, da li poći ali se nisam odvojio od ekipe koju sam upoznao u Africi. Svi smo bili jednoglasni da je za samo dva sata previše izdvojiti 490 USD ali ni jedan od nas nije odustao.

Iznos od 490 USD koji se plaća za “Gorilla trekking” ide direktno u fond za pomoć Gorilama, te je to bio jedini razlog zašto niko od nas nije odustao.

Zvanični su podaci da ih je na svijetu ostalo samo 790, a na tromeđi Uganda, Ruanda i DR Kongo živi 720.

U grupi nas je bilo deset. Troje iz Australije, jedan iz Novog Zelanda, dvoje iz Holandije, troje iz Engleske i ja.

Podijelili smo se u dvije grupe sa dva vodiča. Bila je velika vjerovatnoća da nećemo naletjeti ni na jednog, što se često dešava, rekli su nam ali mi smo bili srećne ruke.

Pored dva vodiča koja su vodila naše dvije grupe, bilo je još desetak mladića koji su naše vodiče obavještavali kojom stazom ćemo naletjeti na neku Gorilu.

Naša grupa i nije bila toliko srećne ruke koliko druga da vidimo porodicu na okupu ali i ovo što smo vidjeli, ostaće upamćeno za života.

Kisoro - Gorila treking
Kisoro – Gorila treking

Za tri dana boravka u ovom malenom gradiću, nisam imao priliku sresti nekog iz neke druge zemlje osim ovih koje sam maloprije spomenuo.
Pitao sam u hotelu i dobio isti odgovor.
Ja sam bio jedan od rijetkih sa ovih prostora, a velika je šteta za života ne posjetiti ovo mjesto.

PIGMEJI

Osim Gorila, zbog čega se ovdje uglavnom dolazi, na mene je najjači utisak ostavio cjelodnevni boravak u selu Pigmeja.
Kada sam u lokalnoj agenciji uplatio aranžman za posjetu Pigmejima, jedva sam čekao da ustanem, doručkujem i odem tamo.
Nirakaramba village, je ime sela u kome su nastanjeni Pigmeji.

Selo je bilo udaljeno samo pola sata jako lošeg puta od hotela u kome sam boravio.
Bilo mi je jako cudno da nemaju sređen put do svojih kuća ali nam je ljubazni vodič objasnio da se Vlada stara da im obezbjedi novo stanište sa boljim uslovima za život.
Na samom ulazu u selo,nailazimo na gomilu djece koja se igra i uživa.

jutarnji odmor
jutarnja razbribriga

Onako prljavi od blata koje je odavno osušeno na njihovoj koži, tome nisu pridavali vaznosti.
Svi su bili bosi,pa sam pomislio da je to samo zbog toga sto nemaju sredstava za život.
Ali ne. Nisam bio u pravu.
Tačno je da jako loše žive, tačnije, kao vjekovima ranije osim što se danas koliko toliko oblače za razliku od prije tridesetak godina i ranije.
Ranije su pokrivali svoje tijelo samo sa prirodnim materijalima koji su sami proizvodili, dok su se danas te navike promijenile.
Odrasli Pigmeji nose odjeću koja im je za nekoliko brojeva veća, a obuću ne nose nikada.

muškarcima je odjeća veća za nekoliko brojeva
muškarcima je odjeća veća za nekoliko brojeva

Tabani su im potpuno bijeli, a koža na tabanima tako čvrsta da mi se čini da bi petom mogli zakucati ekser u dasku.

Pred polazak u selo sam za desetak eura kupio punu torbu bombona i biskvita.
Znao sam da ce im se djeca obradovati.
Pri posjeti ovakvim i slicnim mjestima, treba unaprijed mislitina djecu koja nemaju bas priliku da okuse neki slatkiš iz supermarketa.
Prilikom podjele su bili jako organizovani.
Stali su u red da im podijelim to što sam naumio.

Podjela slatkiša na ravne časti
Podjela slatkiša na ravne časti

Kada sam završio ,dvije male djevojčice nisu umjele da skinu zaštitni najlon sa lizalice,ali su gledajuci druge, drzale plasticni dio u ustima dok im neko od starijih nije pomogao.

209
Posjećujem njihove kuće koje su toliko male i neuslovne,  da sam pri prvom pogledu na njih pomislio da su to kolibe za koze kojih je bilo jako puno u selu.
Ali ne. Kad sam prišao, vidio sam da u svakoj kucici gori vatra i da su unutra raširene postelje na kojima spavaju.
Kuce su bile oko 3×2 u širini  i ne visočije od dva metra.
Nisam neki džin ali sam sa svojih 184 cm mogao u svaku kuću pogledati preko zidova šta se nalazi u u unutra što zbog niskih zidova, a i velika pomoć mi je bila jer mnoge kuće nisu imale krov već bi bile pokrivene stabiljkama od kukuruza

PIGMEJI UŽIVAJU U PUŠENJU DUHANA
Tokom obilaska sela, svi su bili srdačni i zaustavljali bi me da se družimo uz cigaru.

Izgleda da im je razgovor uz cigaru zamjena za kafu ili čaj.

Gdje god bi se zaustavili, naletjeli bi na nekoliko žena koje puše duhan iz lule, dok muškarci uživaju u savijenim cigarama. Ako im dođe ruka neka kutija cigara, to je tek pravo uživanje.

Žena na ovoj fotografiji mi je rekla da joj je lula u ustima od ranog jutra i sve do kasno u noć.

žena Pigmej sa lulom koju ne ispusta cijeli dan
žena Pigmej sa lulom koju ne ispusta cijeli dan
muškarci ne uživaju u pušenju iz lule, već savijaju duhan u kartici
muškarci ne uživaju u pušenju iz lule, već savijaju duhan u kartici

Tokom boravka u selu svi su se trudili da budu ljubazni
Predpostavljam da veći dio novca od ture ide njima u ruke, pa je i to dodatni razlog njihovog gostoprimstva.

Kako sam u Ugandi boravio 15 dana, svakog dana sam vidio da su jako vrijedan narod, što se i ne bi reklo za Pigmeje. izgledali su mi tako kao da po cijeli dan mogu samo da sjede i razgovaraju, uz cigaru naravno.

Tokom cjelodnevnog boravka, vidio sam samo jednu ženu koja je obrađivala zemlju toga dana, a dodatno me je oduševila kada mi je uz osmjeh dozvolila da napravim par fotografija

povratak u selo nakon napornog rada
povratak u selo nakon napornog rada

Kako se primicao kraj danasnjeg druzenja sa Pigmejima počeli su da se skupljaju na samom ulasku u selo.
A onda iznenadjenje.
Počeli su da pjevaju i igraju oko pola sata,a ja sam im se sa velikim zadovoljstvom pridružio.

 

Bilo je fantastično. Kao da sam bio u nekom transu od bubnjeva i njihovog pjevanja uz povremeno vrištanje.

ples sa Pigmejima
ples sa Pigmejima

Ovo je bio jos jedan nezaboravan dan u nizu mojih istraživanja ove prelijepe planete.

Sjutra je dan za odmor, a onda nastavak puta za Ruandu.

Leave a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *