Travel With Me

Mursi tribe Ethiopia

Mursi tribe- najopasnije afričko pleme

Jinka

Jinka – gradić pored Omo doline. Prije sedam dana krenuo sam za Arba Minch jer je za Jinku bilo nemoguće kupiti kartu zato što je aerodrom bio još u otvaranju i nije se tačno znalo kada će biti prvi let.

Imao sam “sreću” da avion u kome sam bio sleti prije Arba Mincha. Let je bio povezan, a da o tome nisam imao pojma. Pitao sam osoblje Etiopljana da li smijem izaći u Jinki?

– Naravno, rekla mi je jedna stjuardesa, ali šta ćeš sa prtljagom?

Rekoh joj da nemam prtljag i da sa sobom uvijek nosim samo jednu rezervnu košulju, jedne farmerke, četkicu za zube, kamere i rezervne baterije. Nasmijala se i potvrdila mi da mogu izaći.

Imao sam kartu za sjedište 17E, pored kojeg je bilo sjedište rezervisano za jedno dijete. Kada je trebalo da se smjestim, njegova mama me zamolila da zamijenimo mjesta.

Ona je, ne znam kako i zašto, bila u 19. redu. Nije mi bilo jasno da nije imala kartu kojom će joj biti obezbijeđeno da sjedi pored svoje maloljetne kćerke. Zamijenili smo mjesta i sjeo sam pored jednog zanimljivog lika iz Adis Abebe. Kada sam se smjestio pored njega, potpuno se pogubio. Počeo je da paniči i preblijedio je kao krpa. Ima 50 godina, a ovo je njegov prvi let.

Stegao mi je lijevu ruku toliko snažno da mi se činilo da će mi ostati modrice od njegovog stiska.

Od straha, nije smio pogledati kroz prozor. Tješio sam ga tokom leta da je sve ovo normalno i da se opusti kako bi popili kafu koju ćemo dobiti za par minuta.

-Pa zar ovdje služe kafu – pitao me je u strahu.

-Da. I to najbolju u Etiopiji.

Pokušavao sam da ga tokom leta animiram kako bi zaboravio činjenicu da je na 10 000 metra iznad zemlje. Uspio sam. Tokom leta bio je miran ali je pri slijetanju ponovo paničio i svom snagom se držao za sjedište ispred sebe. Sletjeli smo i izašli. Zahvaljivao mi se kao da sam mu spasio život.

– Gdje ideš?

-Idem u grad ali nemam prevoz.

-Sačekaj, doći će po mene vozilo i mi ćemo te odvesti do hotela – srdačno je predložio.

– Nisam još ništa rezervisao.

-Ne brini, i to ćemo srediti.

Nova vladina Toyota Land Cruzer došla je po nas za nepunih pet minuta. Jozef (predstavio mi se kada smo ušli u vozilo), predložio je da me odvede u hotel koji je Vlada rezervisala za njega.

-Sve ti je plaćeno dok budeš boravio u Jinki – reče mi Jozef.

– Ali, ja sam ovdje baš kratko jer sam došao zbog plemena u Omo dolini – objasnih.

– Koliko god se budeš zadržao, sve ti je plaćeno. Ja radim u Ministarstvu zdravlja i ovdje sam službeno. Ostaću tri mjeseca jer je zdravstvena situacija u ovoj regiji u jako lošem stanju – podijeli sa mnom Jozef.

Kada sam spomenuo da ću da posjetim plemena u Omo dolini, vozač mi je rekao da on ima drugara koji ima terensko vozilo i da radi kao lokalni vodič. Nazvaće ga da vidi da li je slobodan. Slobodan je. Nakon par minuta doći će u hotel da se dogovorimo o svemu.

Čim sam se smjestio, vodič je već bio tu. Predložio sam Henoku (tako se zvao) da se na kafi dogovorimo o svemu.

Henok mi je objasnio da je za upoznavanje plemena u Omo dolini potrebno najmanje sedam dana. Pristao sam i pružili smo ruku jedan drugom.

– Dolazim u osam po tebe i prvo idemo da posjetimo Jinka market, a onda idemo u pleme Mursi.

Tako smo se pozdravili. Bio je naravno tačan, i stigao je u osam sati. Otišli smo na doručak, a nakon toga na pijacu. Pijaca je bila prepuna seljaka koji su prodavali svoje proizvode. Uglavnom su bili iz Ari plemena mada nijesu imali nikakva plemenska obilježja. Ličili su na obične Etiopljane. Nakon pijace, krenuli smo u Omo dolinu.

Prolazimo kroz  Ari teritoriju i nastavljamo prema Mursi teritoriji.

Pripadnica Mursi plemena

Pripadnica Mursi plemena Photo, Edin Krnic

Do Mursi plemena imamo oko 50 km, ali je put jako loš i vožnja do sela trajaće oko tri sata. Usput, nalijećemo na veliki broj kamiona koji voze šećernu trsku u fabrike, dok se iz drugog pravca kamioni vraćaju puni upakovanog šećera.

Nakon dvadesetak kilometara nailazimo na kamion koji je sletio s puta, na samo 300 metara  nailazimo na uništen kamion koji je udario u most, i samo nekoliko minuta kasnije svjedok sam prevrtanja i trećeg kamiona.

Gradske službe već su bile na terenu i rekli smo vozaču da će mu pomoć brzo doći. Nastavili smo dalje i stigli u Mursi pleme.

Selo potpuno drugačije od svih afričkih koje sam vidio do sada. Njihov način oblačenja bio je takođe potpuno drugačiji.Većina žena imala je probušene uši i donju usnu. U donjoj usni imali su drveni ili keramički tanjirić, a veličina tanjirića je zavisila od starosti osobe ili veličine probušene donje usne.

Pripadnica Mursi plemena sa tanjirom na donjoj usni

Kada su ugrađivali tanjirić u svoju usnu, rastezali su je kao da je od lastike.

Bilo mi je logično, jer je to bio jedini način da se lijepo uklopi, ne baš lagan keramički tanjirić, (drveni je bio veoma lak).

Mursi djevojke i žene pokazuju svoju ljepotu na još jedan način – tetovažama.

Da bi u mladosti svaka tetovaža izgledala što ljepše, roditelji počinju tetovirati svoju djecu sa navršenih 15 godina. Ove tetovaže stavljaju se i muškoj i ženskoj djeci i veoma su surove.

Pripadnica Mursi plemena

Oziljci po tijelu nanijeti ostrim sjecivom Photo, Edin Krnic

Djevojke sa oziljcima po tijelu Mursi pleme

Djevojke sa oziljcima po tijelu Mursi pleme Photo,Edin Krnic

Djevojke iz Mursi plemena sa ožiljcima po tijelu

U stvari, da se bolje izrazim, nisu u pitanju tetovaže, već ožiljci zadobijeni od oštrog noža.

Rade se veoma precizno sa izuzetno oštrim sječivima koja moraju biti oštra kao žilet da bi svaka tetovaža bila lijepa. Najsurovije rane nalaze se na stomaku i grudima, dok su one po rukama mnogo blaže, i lakše ih je istrpjeti.

Pokušavam da zamislim koji bol podnose ova djeca kako bi sa ponosom pokazivali svoje već sada, prelijepe tetovaže.

Što se tiče braka, zakoni su jasni. Nema miješanja sa ostalim plemenima, niti može jedan muškarac imati više žena.

Nepisano je pravilo da se već sa 15 godina djevojke i momci mogu udavati i ženiti.

Nepisano je pravilo da se već sa 15 godina djevojke i momci mogu udavati i ženiti. Photo,Edin Krnic

Bave se isključivo stočarstvom i to im je jedini izvor prihoda.

Jako su prgavi i velike svađalice

Za Mursi pleme u Etiopiji ne možete čuti lijepe riječi. Velike su svađalice, jako su prgavi, a najgore je to što napadaju i ubijaju pripadnike ostalih plemena bez ikakvog povoda i razloga.

U Etiopiji je veliki broj turista i stranaca na privremenom radu. Najviše ima Kineza jer rade u kineskim kompanijama koje se bave izgradnjom puteva. Ove godine Mursi su ubili dva Kineza koji su vozilom prelazili njihovu teritoriju, bez ikakvog povoda.

Najžešći obračuni su svađe sa susjednim Ari plemenom. Ovaj konflikt traje vjekovima i izgleda da se još dugo neće sklopiti mir. Ovdje je problem što im se teritorije graniče i oba plemena moraju koristiti susjednu teritoriju za prelazak. Tada nastaju veliki problemi i potpuno nevine žrtve stradaju. Sa druge strane, pripadnici Ari plemena jako su miroljubivi. Ubijaju Mursije samo iz osvete, i nikada ne započinjujući konflikt.

U povratku iz Mursija prema Jinki, morao sam proći preko Ari teritorije, jer je to jedini put. Pred sam ulazak selo Kuri, na putu srijećem Mursi porodicu u pratnji dva policajca kako bi bezbijedno prešli preko Ari teritorije.

Henok mi je rekao da država godinama pokušava da riješi ovaj konflikt ali sa Mursi plemenom dogovora nema.

Od Henoka saznajem sve detalje o Mursi plemenu i moja prvobitna sumnja da nešto nije u redu i da su drugačiji, sada dobija puni smisao.

Iako sam proveo nezaboravan dan u Mursi plemenu, moja je preporuka da se izbjegava bilo kakav kontakt i komunikacija sa njima.  Nikada ne možete znati kakve su volje tog dana i da li ćete izvući živu glavu.

Ovom posjetom ostvario sam svoj dugogodišnji san.  Posjetio sam možda i najopasnije pleme u Aftici, a da nisam imao ni najmanji problem.

Please follow and like us:

2 thoughts on “Mursi tribe Ethiopia

  1. Slobodan

    Dragi Edine, kad ideš po Africi, da li znaš da postoji čak 7 država koje još uvijek ne priznaju Crnu Goru? Ako te put nanese u te zemlje, ostavi jednu molbu na engleskom jeziku za uspostavljanje diplomatskih odnosa u vladama tih zemalja, to bi bio lijep gest, a ovo je tih 7 država : Cameroon, Nigeria, Somalia, Tanzania, Equatorial Guinea, Madagascar, i Sao Tome i Principe. Još 6 zemalja na svijetu nas ne priznaje, pa bi i njima mogao uručiti slične molbe, a to su Bhutan u Aziji, Belize i Barbados u Americi i Maršalska ostrva, Tonga i Papua-Nova Gvineja u Okeaniji, ali tamo ne vjerujem da ćeš ići..Puno pozdrava iz Podgorice.

    1. edinkrnic Post author

      Sa zadovoljstvom cu to uciniti, a iskreno se nadam da ce prva drzava sa ovog spiska biti Bhutan, jer sam tamo sredinom oktobra. U Belizeu, Madagaskaru i Tanzaniji sam vec bio ali cu sigurno ponoviti te drzave.
      Otpozdrav iz Tuzi

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *